Tekst saopćenja glasi: “Sarajevo, 16. augusta 2023. godine – Predsjedništvo Glavnog odbora Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira Bosne i Hercegovine najoštrije je osudilo događaje, koji su potresli Bosnu i Hercegovinu u posljednjih nekoliko dana, napad poslodavca na mladu radnicu u Jablanici i zločin u kojem je mučki ubijena mlada žena u Gradačcu. Predsjedništvo je na svojoj sjednici raspravljalo o nemilom događaju u Jablanici, kada je mlada radnica hotela zadobila teške ozljede od strane vlasnika hotela. Članice ovog Sindikata dale su podršku mladoj radnici i inicijativama iznesenim na protestima podrške održanim u Jablanici 09.8.2023. godine. Iako se ne radi o djelatnosti čije radnike zastupa ovaj Sindikat, ocijenjeno je, da Sindikati i članstvo trebaju biti solidarni u cilju preduzimanja akcija, kako bi se ovakvi i slični oblici nasilja eliminirali. Ovakav događaj ostavlja nijemim i prosto je nevjerovatno, da u 21. vijeku u civilizovanim zemljama i sredinama poslodavac svoj stav izražava fizičkim atakom na radnicu/radnika. Najoštrije osuđujemo ovakva i slična ponašanja i očekujemo od nadležnih da preduzmu sve potrebne mjere i sankcionišu odgovorne.
Ovaj Sindikat je i ranije ukazivao na potrebu veće posvećenosti pravima radnika i radnica u Bosni i Hercegovini od strane nadležnih institucija, potrebu na proširene diskusije o izazovima i problemima sa kojima su suočeni radnici u našoj zemlji generalno, ali i po djelatnostima, kontroli i implementaciji zakona, a s ciljem upravo zaštite prava i interesa naših radnika, stvaranja kvalitetnijih radnih sredina i boljih uvjeta rada. Teme o pravima radnika često budu u fokusu samo u povodu obilježavanja određenih praznika, eventualno u trenutku diskusije o inicijativi za donošenje propisa kojim se uređuju prava radnika, a koji obično nikad ne dočekaju konačno usvajanje.
Zaključeno je, da je neophodan ozbiljan i kontinuirani rad nadležnih inspekcija na terenu u cilju provođenja kontrola u implementaciji zakona i drugih propisa kako bi se adekvatno provodili zakoni i zaštitili radnici. Neophodan je zajednički rad socijalnih partnera Udruženja poslodavaca FBiH i sindikata uz potporu nadležnih institucija kako bi se eliminisali ovakvi i slični događaji te unaprijedila prava radnika. Predsjedništvo je osudilo svaki oblik nasilja, naročito nasilje nad ženama u Bosni i Hercegovini sa porukom, da je krajnje vrijeme, da se poduzmu potrebne mjere protiv počinitelja zločina i onih, koji vrše nasilje nad ženama te uvedu mehanizmi boljeg preventivnog djelovanja.
Svim svojim članovima, radnicima i građanima Bosne i Hercegovine islamske vjeroispovijesti Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH čestita Kurban bajram u želji da ga provedu u slozi, zajedništvu, porodičnoj ljubavi i blagostanju i da ih isti okrijepi i osnaži za nove radne pobjede i borbe na putu općeg dobra i boljitka našeg društva.
Kako prenosi više medija i internet-portala, predstavnici poslodavaca i sindikata iz BiH i Norveške su 13.06.2023. god. na okruglom stolu u Sarajevu diskutovali o prilagođavanju kompanja i radnih mjesta digitalizaciji i automatizaciji u drvnoj industriji.
Između ostalih, internet-portal startbih.ba prenosi sljedeće: “Digitalizacija i automatizacija su, po riječima predsjednika Udruženja poslodavaca FBiH (UPFBiH) Adnana Smailbegovića, nešto što je nužna potreba i naša industrija mora shvatiti da će, što prije provede te procese, biti konkurentnija na tržištu.
– Naše kompanije moramo učiniti konkuretnijim na tržištu kako bismo smanjili cijene proizvoda, a da paralelno podižemo cijene rada. Jednostavno, cijene rada na tržištu BiH se podižu, plate idu prema gore i to je dobro, ali da bismo zadržali konkurentnost moramo kroz digitalizaciju nadomjestiti povećanu produktivnost, da bismo održali konkurentnost u odnosu na regiju – izjavio je Smailbegović.
Svi oni malo ozbiljniji koji razmišljaju i imaju dugoročne strategije, kako je dodao, ući će u ovaj proces bez obzira koliko je on u početku težak i traži dosta energije s obzirom da je to nešto bez čega neće moći opstati.
– Sve to sigurno košta i ovisi od veličine kompanije, te od nivoa digitalizacije, a može iznositi od 20.000 KM do nekoliko miliona KM. To je ozbiljna investicija i nešto u što ćemo morati apsolutno ići – naglasio je Smailbegović.
Okrugli sto o temi “Izazovi digitalizacije: Kako prilagoditi kompanije i radna mjesta digitalizaciji u drvnoj industriji?” organizovao je Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH u saradnji sa UPFBiH i uz podršku partnera iz Norveške.
Predsjednica SSŠPDPBIH Lejla Ćatić navela je da se sve više govori o digitalizaciji, automatizaciji i uvođenju nekih novih mašina u ovim sektorima koji će zamijeniti radnu snagu. To svakako, kako je dodala, stvara određene pritiske i bojazan radnika za radna mjesta.
– Danas ćemo razgovarati o tim novim izazovima, da li digitalizacija i automatizacija donose zatvaranje radnih mjesta ili možda prosperitet i povećanje plata. Zasigurno donosi jedan novi pristup, a to je promjena profila radnika, tako da ćemo imati sve više obučenih radnika, ali i potrebu prekvalifikacije i dokvalifikacije radne snage – istakla je Ćatić.
Položaj radnika u BiH, pa i u ovim sektorima je, kako je rekla, težak s obzirom da smo lani imali galopirajuću inflaciju, a povećanje plata koje su dogovorili kroz kolektivno pregovaranje nije dovoljno za život dostojan čovjeka.
– Znamo da je drvna industrija izvozno orjentisana grana, kao i da postoji nedostatak radne snage u šumarstvu i drvnoj indrustriji i upravo radnika koji su neophodni za održavanje procesa proizvodnje – dodala je Ćatić.
Digitalizacija u Norveškoj, kako je rekao predsjednik Udruženja poslodavaca za drvni dizajn i tekstil Norveške Egil Sundet, ide u pozitivnom smjeru, između ostalog i zbog toga što su plate u tom sektoru izuzetno visoke, tako da samom digitalizacijom vrše i automatizaciju proizvodnje.
– Robote moramo uvesti u fabrike i mislim da su radnici u Norveškoj shvatili da bez robota fabrike nemaju budućnosti. To će u svakom slučaju unaprijediti prouduktivnost. Treba reći da u nordijskim zemljama, posebno u Norveškoj, kompletna proizvodnja nije u potpunosti automatizovana. Većina industrija uvodi digitalizaciju u svoju proizvodnju, međutim u drvnoj industriji roboti se uvode tek na specifičnim radnim zadacima, a fabrike nisu još uvijek kompletno automatizovane – rekao je Sundet.”
Održani okrugli sto dio je aktivnosti u sklopu dugogodišnje saradnje SSŠPDPBIH i norveških partnera na edukaciji sindikalnih aktivista te unaprjeđenju sindikalnog rada i međunarodne saradnje.
U sjedištu ŠPD “Srednjobosanske šume” d.o.o. Donji Vakuf 30.5.2023. godine potpisan je novi Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavca i radnika u ovom javnom preduzeću.
Nakon višemjesečnog pregovaranja, Vlada Srednjobosanskog kantona svojim zaključkom dala je saglasnost na utvrđeni prijedlog. Ispred socijalnih partnera Kolektivni ugovor su potpisali direktor Društva Vildan Hajić i glavni sindikalni povjerenik SSŠPDP BiH Senad Ibreljić. Ovo je već drugi kolektivini ugovor potpisan na nivou Društva i njime je uređeno zasnivanje radnog odnosa, prijem pripravnika, radno vrijeme, odmori i odsustva, plaće i naknade, otpremnina, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, uslovi za rad sindikata te mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.
Kolektivni ugovor je zaključen na period od godinu dana, a primjenjuje se od 01.5.2023. godine.
U direkciji JP “ŠPD Zeničko-dobojskog kantona” u Zavidovićima 11. maja 2023. godine održan je sastanak Sindikalnog odbora sa direktorom Hasanom Hasićem, te izvršnim direktorima tog Društva. Predsjednica SSŠPDP BIH Lejla Ćatić i glavni povjerenik Sindikalnog odbora Mufid Delić predstavili su rad Sindikata u proteklom periodu te ukazali na značaj Kolektivnog ugovora Društva koji je potpisan u septembru 2022. godine.
Socijalni partneri su predstavili svoje programe rada i prioritetne zadatke za naredni period. Predstavnici Sindikata ponovo su istakli zahtjev za upošljavanje svih radnika Društva čiji radni odnos je prestao u decembru 2022. godine, istekom ugovora o radu na određeno vrijeme. Ti radnici su trebali biti ponovo angažovani u Društvu u januaru 2023. godine. Samo dio radnika privremeno je zaposlen u aprilu 2023. godine, ali je njihov status kao i status ostalih radnika koji još uvijek nisu vraćeni na posao, ostao neizvjestan. Sindikat je ukazao da je riječ o radnicima koji su godinama uposleni u Društvu po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, uz prekide, i koji rade na sistematizovanim radnim mjestima, zbog čega Sindikat insistira da se u što skorije vrijeme riješi status tih radnika koji godinama žive i rade u neizvjesnosti.
Povjerenici sindikalnih podružnica također su predstavili specifična pitanja i probleme sa kojima su radnici suočeni u organizacionim jedinicama.
Zaključeno je da su prioritetni zadaci Uprave provođenje zakonske procedure za prijem radnika i trajno rješavanje njihovog statusa, te provođenje Zakona o zaštiti na radu i pratećih propisa, a naročito kada je u pitanju nabavljanje adekvatne HTZ-opreme koja odgovara potrebama posla i specifičnostima radnog mjesta.
Sindikalni odbor je isti dan održao svoj sastanak, kojem je predsjednica Ćatić također prisustvovala. Na sastanku je usvojen izvještaj o radu za 2022. godinu te utvrđen plan rada za naredni period.
Povodom Međunarodnog praznika rada, predsjednica SSŠPDPBiH, Lejla Ćatić gostovala je u studiju TV Hayat, gdje se osvrnula na kompletnu problematiku radništva u BiH, sa fokusom na situaciju u sektorima šumarstva prerade drveta i papira. U svom obraćanju je istakla sljedeće:
„Prvi Maj kao i 28. april su dani kada se trebamo više pobrinuti za radnička prava i isticati probleme s kojima se radnici susreću. Onim koji smatraju da su dosegli dovoljan nivo svojih prava čestitam Praznik rada, ali ja lično smatram da trebamo još puno raditi na tome da bismo postigli uslove kako bi istinski mogli slaviti ovaj dan. Radnici teško žive i ni za jedan sektor ne možemo reći da ima radnike koji imaju život dostojan čovjeka. Jedina statistička mjera koja se sada uzima kao mjerilo postojećih prava, je najniža plata koja je uvedena u FBiH krajem 2021. godine i iznosi 596 KM. To je sasvim nedovoljno za dostojan život jednog čovjeka, a da ne govorimo o četvoročlanoj porodici, kojoj je mjesečno za život potrebno 2800 KM. Prema posljednjim podacima, prosječna plata u FBiH za februar ove godine iznosi 1139 KM i ona je nedovoljna da bi jedna četvoročlana porodica preživjela, jer prosječna plata, statistički gledano, pokriva svega 42 posto ukupnih troškova.
Postoje kontinuirani zahtjevi određenih skupina da se usvoji zakon o minimalnoj plati u FBiH, prema kojem bi ista iznosila oko 1000 KM. Međutim, ja bih rekla da ni tih hiljadu maraka danas nije dovoljno da bi čovjek imao život dostojan čovjeka i pokrio sve troškove. U 2022. godini je SSŠPDPBiH koristio neke druge kapacitete za utvrđivanje činjeničnog stanja, tako da smo sarađivali sa ekonomskim analitičarima i izrađivali periodične analize, te smo na osnovu toga kao i na osnovu zvaničnih podataka u BiH i FBiH, kreirali svoje aktivnosti i nastupanja prema Udruženju poslodavaca i poslodavcima pojedinačno, u cilju povećanja, odnosno usklađivanja plata. Na bazi toga smo uspjeli da ispregovaramo kolektivne ugovore za sektor prerade drveta i papira gdje imamo privatne firme, te za sektor šumarstva u kojem su u pitanju javna preduzeća, na nivou kantona. Sa javnim preduzećima smo uspjeli da ispregovaramo kolektivne ugovore na kantonalnom nivou, a sa poslodavcima iz sektora prerade drveta i papira na lokalnom nivou i uspjeli smo da obezbijedimo povećanje plata.
To jeste djelovalo pozitivno, ali nominalno povećanje plata je izgubljeno, jer na sceni imamo galopirajuću inflaciju. Prema podacima iz oktobra prošle godine, inflacija je u tom mjesecu dosegla 19 posto. Već u februaru imamo utvrđeno stanje prema kojem inflacija na godišnjem nivou iznosi 10 posto, što znači da se sve što postignemo kroz kolektivno pregovaranje sa poslodavcima, čemu smo zaista bili posvećeni posljednjih godina, izgubi zbog te galopirajuće inflacije, pošto nemamo adekvatnih mjera nadležnih vlasti kako bi se ona suzbila. Ogromni su troškovi za energiju, za životne namirnice i imamo situaciju gdje se čak svaki dan cijena neke osnovne životne namirnice mijenja i to više nije moguće upratiti. Izostale su mjere nadležnih organa u suzbijanju posljedica enormnog porasta cijena. Trebalo se na vrijeme reagovati.
Uopšteno govoreći, jako se malo misli o statusu radnika i radnica i zbog toga imamo situaciju da sve češće mladi ljudi, ali i stariji ostavljaju svoja radna mjesta, ostavljaju svoje domove u BiH i odlaze u neke treće zemlje gdje traže bolje uvjete života i rada. To je pojava s kojom ćemo se morati suočiti u narednom periodu, jer već sad imamo ogroman deficit radne snage u svim sektorima. To se značajno osjeti u sektoru šumarstva. Imamo situaciju da javno šumarsko preduzeće raspiše konkurs za dva-tri radna mjesta za sjekače, traktoriste i slično, a da se na taj konkurs ne javi niko. To se prije par godina nije moglo desiti, ali se sada dešava.
Osim tog problema, ja bih istakla i činjenicu da obrazovni sistem ne prati potrebe na tržištu rada u BiH i FBiH. Mladi se ne potiču i ne daje im se prilika da se adekvatno obrazuju, eventualno nauče neke zanate i da se bave poslovima iz proizvodnih sektora. Mislim da bi institucije trebale da porade na tome da se osmisle programi kojima će se mladima dati podstrijek da se bave takvim djelatnostima, a sve u cilju da ih zadržimo u zemlji. S jedne strane imamo stopu nezaposlenosti od 31,1 posto, a s druge strane imamo izjave poslodavaca da nedostaje radne snage, pri čemu smo i mi iz sindikata potpunosti svjesni da imamo taj odljev radnika. Posljednjih godina su poslodavci zaista mnogo radili na kvalifikaciji i prekvalifikaciji radne snage u skladu sa svojim potrebama. Postoje brojni programi, međutim, sve to nije dovoljno. Vrlo često se dešava da radnici koji prođu navedene obuke i koji su na taj način osposobljeni, odlaze iz zemlje na rad u inostranstvo, jer i njihove plate koje ovdje dobijaju nakon dokvalifikacije nisu dovoljne da bi oni ostali u BiH. Tako da ovdje zaista imamo krizu kojoj treba ozbiljno pristupiti i ja se nadam da će nas konačno neko čuti te da će se pozabaviti ovim pitanjima.
Poslodavci sve više govore o potrebi za uvozom radne snage iz drugih zemalja. Ali ja mislim da prije svega trebamo da obezbijedimo poslove za naše radnike, za naše građane, a tek onda da govorimo o eventualnom uvozu radne snage. Već smo počeli uvoziti tzv. „jeftinu“ radnu snagu, a da se uopšte nismo pozabavili ovim što sam prethodno pomenula. To je zaista jedan ogroman sistemski problem, s kojim se treba suočiti. Prije svega treba odgovarajućim zakonskim propisima dati primat našim građanima i građankama da se zaposle i omogućiti im da ostvare osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na rad i na pravičnu zaradu. Tek nakon toga trebamo omogućiti i stranim državljanima da imaju posao, jer, naravno, ne smijemo biti uski, već moramo pružiti mogućnost i drugima, bilo da su to migranti ili neka druga lica iz stranih zemalja koji borave u BiH, da također imaju pravo na rad.
Što se tiče kršenja radnih prava naših radnika, najčešće imamo pojavu prekovremenog rada koji nije adekvatno plaćen, a rad na crno je još uvijek prisutan. Sama cifra broja nezaposlenih nam ukazuje da imamo još uvijek dosta slučajeva rada na crno. U realnom sektoru imamo slučajeve da se plate isplaćuju samo djelomično, pri čemu se najniža plata isplati na račun radnika, a ostatak plate se isplaćuje dodatno, u koverti. Imamo i dosta slučajeva mobinga i diskriminacije koji su prisutni kako u javnim preduzećima, tako i u privatnom sektoru. Taj sveopći stres stvara jedan jako nepovoljan ambijent. Jako puno je oboljelih radnika jer u svemu tome što sam nabrojala postoji uzročno-posljedična povezanost. Povrh toga, uvjeti rada su jako loši, a zaštitna oprema je nekvalitetna i neadekvatna, zbog čega radnici stradaju i obolijevaju, na šta se ne obraća dovoljna pažnja. Često nam radnici javljaju da u svojoj firmi ne mogu dobiti ni potvrdu o povredi na radu. Regulisanje problematike u ovoj oblasti je nešto što mora biti primarno. Da bismo nešto uspijeli promijeniti, potrebna je intervencija nadležnih inspekcija. Međutim, nemamo dovoljan broj inspektora, kako inspektora zaštite na radu, tako i inspektora rada. Moramo uspostaviti prošireni dijalog u koji moramo uključiti inspekcije rada i ta pitanja više aktuelizirati.
Postoji novi zakon o zaštiti na radu koji se počeo implementirati. Ovaj zakon ima akcenat na prevenciji. Pravilnici se još uvijek donose od strane nadležnog ministarstva, ali ima i dalje veliki broj neriješenih problema. Prije svega, moramo promijeniti svijest. Radnik mora biti svjestan da je i on dužan ispoštovati određene propise koji se tiču njegove zaštite na radu. On također mora znati da ima pravo da odbije da radi ako smatra da određeni posao prijeti njegovom zdravlju i njegovoj sigurnosti, te da isto prijavi nadležnoj inspekciji, odnosno da uputi žalbu poslodavcu. A poslodavci moraju biti svjesni da je bolje uložiti u zaštitu na radu, nego trpiti posljedice koje mogu da se dese zbog neadekvatnog ulaganja u navedenu zaštitu. Čak i dok hodamo gradom možemo, u nekoliko stotina metara, uočiti bar dva-tri primjera neadekvatne zaštite. Imamo primjere gradilišta i radilišta bez ikakvog obezbjeđenja za radnike. Vidimo ljude koji rade na velikim visinama, a da za to nemaju opremu. Iako se sve to dešava u samom centru grada, nemamo reakciju nadležnih.
Zbog svega toga naglašavam da o pitanjima prava i života radnika ne trebamo govoriti samo za Prvi maj. Puno češće trebamo tematizirati ovu problematiku kako bi ista došla do onih koji trebaju da sistemski rade na promjenama i stvaranju uvjeta za rad radnika i radnica u BiH.
Jako malo radnika je danas sindikalno organizovano. Veliki broj radnika je izvan sindikalnih organizacija i prepušteni su sami sebi. Jedina garancija prava koju oni imaju je minimalna plata utvrđena odlukom vlade. Ali ne postoji nijedan drugi propis koji garantuje bilo kakvo drugo materijalno pravo, ukoliko u određenom sektoru nemate kolektivnog ugovora. Mi opći kolektivni ugovor na nivou FBiH nemamo od kraja 2016. godine. To znači da, ako imate kolektivni ugovor za određeni sektor, tada imate i mogućnost da zaštitite radnika, odnosno da se radnik zaštiti bar kad su u pitanju njegova materijalna prava, jer je kolektivnim ugovorom propisan najmanji procenat dodataka na noćni rad, prekovremeni rad, rad na dane praznika, a imate i mogućnost isplate minulog rada, nekih drugih naknada, pravo na regres, pravo na topli obrok itd. Mi, pet granskih sindikata, smo postigli proširenje kolektivnog ugovora sa Udruženjem poslodavaca i mislim da smo postigli dobar rezultat, ali moramo raditi i dalje.
Još uvijek imamo zakone koji diktiraju visoku stopu poreza i doprinosa i to je jedan od razloga zašto ne može doći do povećanja neto-plata radnicima. Radnici u realnom sektoru su ti koji stvaraju dodatne vrijednosti, ali to su i radnici javnih preduzeća, bar kada govorimo o sektoru šumarstva. Međutim, političari nisu svjesni da, ako nema tih radnika i ako nema tih dodatnih vrijednosti, neće biti ni visokih budžeta niti mogućnosti isplate plata u javnom sektoru, odnosno njegovog zbrinjavanja. Treba raditi na određenim sistemskim promjenama i ovdje nam zaista trebaju konkretni i korektni planovi za poboljšanje uvjeta rada, kako bi ti mladi ljudi ostali u BiH da stvaraju nove vrijednosti. Opet podcrtavam, ti koji stvaraju nove vrijednosti, a to su radnici u realnom sektoru, imaju jako niska primanja, nisu dovoljno zaštićeni i svakim danom rade pod sve većim stresom. Njihovo osmočasovno radno vrijeme im ne može obezbijediti platu koju oni trebaju da bi pokrili troškove za egzistencijalne potrebe svojih porodica, te moraju raditi i dodatne poslove kako bi osigurali sredstva za život. Zamislite kakav je to stres za jednog čovjeka koji od sedam dana u sedmici, radi svih sedam dana, a dnevno do 12, pa možda i 15 sati.
Uočavamo i čestu pojavu radnika invalida uzrokovanu lošim uslovima u kojima rade, ali i stresom o kojem sam prethodno govorila. Imamo veliki broj invalida druge kategorije koje nije moguće adekvatno zbrinuti u svim preduzećima. Ne postoje adekvatne socijalne mjere kako bi se ti radnici zaštitili, a obično se radi o radnicima, upravo u sektoru šumarstva, prerade drveta i papira koji imaju smanjenu radnu sposobnost i koje nije moguće prekvalifikovati i dokvalifikovati, niti im obezbijediti neko drugo radno mjesto kod istog poslodavca. A tim ljudima zaista treba pomoći, jer su njihove invalidnosti nastale upravo dugotrajnim radom na određenim poslovima pod teškim uslovima rada. Poznato je da sektor šumarstva ima visok stepen povreda na radu.
Velik problem predstavlja i neuvezani radni staž, mada se posljednjih godina dosta radilo na tome. Uprkos tome, prošle godine smo imali 50.000 radnika sa neuvezanim radnim stažom. Moja poruka radnicima je da bih ja bi bila presretna kad bih im mogla čestitati današnji dan, ali nažalost smo daleko od toga. Ono što bih im poručila da na Prvi maj, ali i na svaki idući dan malo više razmisle o svojim pravima, da se solidarišu jedni s drugima, da se uvežu i da se sindikalno organizuju. Mislim da svi granski sindikati, bez obzira o kojem sektoru govorimo zaista rade punim kapacitetom i stalno smo na raspolaganju radnicima da im pomognemo, u granicama naših mogućnosti. Međutim, da bismo postigli bolje rezultate moramo biti jači, moramo se solidarisati, udružiti i moramo zaista ozbiljno željeti i htjeti da promijenimo stanje u kojem se nalazimo.“
