Broj: 06-P-408/20
Sarajevo, 20. jula 2020. godine
Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
PREDSTAVNIČKI DOM FBIH
N/R gdin. Mirsad Zaimović, predsjedavajući
KLUBOVI ZASTUPNIKA POLITIČKIH STRANAKA
PREDMET: Otvoreno pismo
Poštovani,
U vrijeme pandemije i stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH je na inicijativu Udruženja poslodavaca FBiH pokrenula pitanje izmjena i dopuna teksta Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika, koji će se 28. jula naći na raspravi Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Sindikat nije u posjedu zvaničnog teksta predloženih zakona upućenih u Parlament, pa nam nije poznato koji će tekstovi zakona biti u raspravi, a isti se ne može naći ni na zvaničnoj stranici Parlamenta.
Užurbano iniciranje izmjena zakona nema ništa drugo za cilj, već potpuno obezvrijeđivanje radnika i njihovih prava, i to prvenstveno radnika u realnom sektoru. Zbog toga se oštro protivimo donošenju izmjena i dopuna predmetnih zakona.
Iz predloženih materijala dva zakona, koji su dostavljeni sindikatu prije konačnog utvrđivanja teksta od strane Vlade FBiH, jasno se može zaključiti da cilj predloženog nije, kako se navodilo i plasiralo u medijima, da se zakoni mijenjaju samo da bi se otklonile administrativne prepreke za donošenje odluka od strane poslodavaca u vrijeme proglašenja stanja nesreće, već se izmjenama direktno zadire u prava radnika, uključujući i materijalna prava.
Pitamo se, zašto se uvijek prilikom rasprave prvo uzimaju u razmatranje navodna ugroženost privatnih poslodavaca i nemogućnost izvršenja obaveza prema radnicima. Zašto pitanje otežanog poslovanja i rada ne posmatramo iz drugog ugla, iz ugla položaja i potreba radnika i građana? Zašto ovo pitanje ne posmatramo općenito i uzmemo u razmatranje kolike troškove država i Federacija BiH imaju u pogledu plaća, naknada i ostalih davanja prema svima onima koji se finansiraju iz budžeta, kao i kolika su izdvajanja za druge troškove koji nastaju bez određenih pokrića?
Zašto mogućnost umanjenja tih primanja nismo razmotrili kao primarno pitanje i time omogućili dodatno punjenje budžeta i osmišljavanje kvalitetnih programa i mjera za pomoć radnicima i privrednicima?
Nažalost, u dosadašnjim mjerama i predloženim izmjenama zakona niti slovo nije u korist radnika i njihovih prava. U Federaciji BiH nemamo niti jedan dokument koji bi štitio prava radnika u uvjetima pandemije, pružao bilo kakvu sigurnost u prevazilaženju krizne situacije i stvorio uslove da se radnik osjeća kao čovjek. Štititi radnika i izglasati kvalitetan program i mjere za rasterećenje privrede (kakav još uvijek nemamo), nužno znači i pomoći privredniku i poslodavcu, a u konačnici i zbrinuti sve one koji su pogođeni krizom.
Stanje pandemije, te druga vanredna stanja opravdano zahtijevaju određena odstupanja i korekcije, ali to može biti samo izuzetak, a ne pravilo. U situaciji pandemije ozbiljni poslodavci razgovarali su sa svojim radnicima i njihovim predstavnicima i dogovarali načine prevazilaženja aktuelne situacije, uz međusobno povjerenje i saradnju.
Osim toga, većina granskih kolektivnih ugovora ima mehanizam zaštite u smislu pravljenja mogućih korekcija plaća i načina rada u izvanrednim uvjetima koji su nastali višom silom, restriktivnim mjerama vlada i sl. U slučaju donošenja zakona koji je ranije zagovaran, derogirat će se kolektivni ugovori.
I dok Sindikat zagovara povećanje plaća i bolje uvjete rada, Vlada FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH ulažu napore i insistiraju na tome da se ispregovara zakon koji će dalje značajno umanjiti prava radnika i pretvoriti ih u robove.
Niti jedna zemlja na svijetu u vrijeme pandemije i uvjeta krize izazvanih pandemijom COVID-a 19 nije mijenjala Zakon o radu, već su donosili nove propise i tražili način kako da se pomogne, prije svega radnicima i građanima, a time i poslodavcima.
Federacija Bosne i Hercegovine je jedini primjer ishitrenog i upornog insistiranja na izmjenama Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika.
Sindikati već više od 15 godina zahtijevaju donošenje Zakona o zaštiti na radu, povećanje plaća, te osiguranje dostojanstvenog i sigurnog rada radnika u realnom sektoru. Već godinama nije uvažen niti jedan zahtjev Sindikata, ali su zato uvažene sve inicijative i prijedlozi za dalje devastiranje prava radnika.
Da li se iko od političara u parlamentu i drugim institucijama zapitao kako žive radnici u realnom sektoru? Da li znate da ti ljudi rade za plaće od 406,00 KM i od toga podmiruju svoje životne troškove i prehranjuju porodice?
Radnici rade od danas do sutra, po ugovorima o radu na određeno vrijeme, bez sigurnosti i adekvatnih uvjeta rada. Proglašenje stanja nesreće u Federaciji BiH najbolje je pokazalo kakvo je stvarno stanje, jer je, doslovno preko noći, veliki broj radnika ostao bez posla. Zašto? Pa upravo zbog toga što ti radnici rade po ugovorima na određeno vrijeme, ugovorima koji traju mjesec, dva ili tri mjeseca. Tako se desilo da, u brojnim slučajevima, poslodavac po isteku ugovora o radu jednostavno više nije imao obavezu ponovnog upošljavanja radnika.
Zbog toga se postavlja pitanje zbog čega se toliko insistira na izmjeni Zakona o radu Federacije BiH i Zakona o vijeću zaposlenika, čiji konačni tekstovi koji su upućeni u parlamentaru proceduru, ovom Sindikatu uopće nisu poznati.
Usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu daje se mogućnost poslodavcu da pod otežanim uvjetima jednostrano:
- izvrši umanjenje plaće svim radnicima, ako ima pad prihoda od najmanje 20%;
- da donese odluku o skraćivanju radnog vremena i zbog toga umanji plaću radnicima i do 35%;
- da radnike ili dio radnika upućuje na čekanje, plaćena i neplaćena odsustva čije uslove on sam određuje;
- da jednostrano odlučuje o korištenju godišnjeg odmora ili rada od kuće, također po vlastitom nahođenju;
- da jednostrano vrši preraspodjelu radnog vremena koje može iznositi i do 72 sata rada sedmično, što je više nego što je predviđeno u bilo kojoj od dosadašnjih zakonskih normi.
Da je isto štetno za radnike obrazlažemo sljedećim:
Koncept izmjena i dopuna Zakona o radu svodi se isključivo na UMANJENJE prava radnika u Federaciji BiH, i to JEDNOSTRANO voljom poslodavca. Navodni preduslovi za umanjenje su samo deklarativni i neprecizni i mogu se smatrati izgovorom poslodavca da u svakom momentu kada procijeni da treba, može jednostrano umanjiti prava, tačnije plaću radnika.
Dakle, ne radi se o navodnom administrativnom usklađivanju Zakona prema nastalim potrebama vezano za pandemiju COVID-a 19, već o otvaranju mogućnosti da poslodavac uvijek, kada se proglasi stanje prirodne nesreće ili druge nesreće (nije precizirano), iako takvo stanje ne mora nužno da ima za posljedicu poremećaj u proizvodnji i/ ili poremećaj prometa roba i usluga, može primijeniti navedene odredbe zakona. Izmijenjenim odredbama ne reguliše se samo rad od kuće, niti se skraćuje samo radno vrijeme da se omogući radnicima bolje, već se ukidaju prava radnika i otvara prostor za smanjenje plaće i čak isplate plaće koja je niža od najniže, iako se u medijima tvrdi suprotno.
Da li znate da se zagovara UMANJENJE PLAĆA RADNIKA KOJI RADE ZA MJESEČNU PLAĆU OD 406,00 KM DO MAKS. 750,00KM?
Prema predloženim izmjenama i dopunama Zakona, kada dođe do pada prihoda od najmanje 20%, poslodavac odlukom može umanjiti isplatu plaće koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji BiH, osim ako drugačije nije utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, općim aktom i ugovorom o radu.
Prvo se postavlja pitanje: Na koji način će se utvrditi da je kod poslodavca zaista došlo do umanjenja prihoda? Davanje informacije o padu prihoda od strane Porezne uprave zahtijeva sveobuhvatnu kontrolu privrednog subjekta, a ne samo praćenje evidencije naplate poreza. Da li je to realno moguće izvesti?
Dalje, predloženom odredbom isplata umanjenje plaće se veže za pojam “najniže plaće u FBIH”, iako nemamo propis kojim se utvrđuje “najniža plaća u FBiH”, a još gore je to što ta plaća može biti čak i manja od zakonskog minimuma ako se isto utvrdi nižim aktom ( k.u., pravilnik…).
Dakle, u Federaciji BiH nema propisa koji utvrđuje najnižu plaću, a u Zakonu se na to poziva. Poslodavac svojim aktom, pravilnikom, općim aktom i sl. uvijek može jednostrano umanjiti plaću koja može biti niža od zakonskog minimuma, što je potpuni apsurd.
Izmjene i dopune Zakona o radu i umanjenja plaće i drugih prava radnika u medijima nisu predstavljene na način kako je to zaista i predloženo u prijedlogu Zakona, već samo da “može doći do umanjenja”, na koji način se dezavuiše javnost i po svaku cijenu nastoji značajno umanjiti prava radnika.
Zatim, poslodavac koji uvede skraćeno radno vrijeme zbog nastanka određenih okolnosti stanja nesreće i sl. također može umanjiti i plaću radnika, te se prema predloženoj odredbi skraćeno radno vrijeme ne smatra punim radnim vremenom, što je opet suprotno i u koliziji je sa postojećim odredbama Zakona. U ovim okolnostima uvođenje skraćenog radnog vremena treba da bude uslovljeno odlukom nadležne institucije koja proglašava stanje prirodne nesreće i sl. U pravilu skraćeno radno vrijeme treba izjednačiti sa punim radnim vremenom. Ako uzmemo u obzir trenutno stanje, jasno je da koronavirus štetno utiče na zdravlje radnika uprkos mjerama koje se primjenjuju kod poslodavca. Postavlja se pitanje da li je opravdano, ljudski i moralno radnicima koji rade u vrlo teškim i po zdravlje štetnim okolnostima sa visokim rizikom, rizikuju svoje zdravlje i život (jer i za vrijeme kratkog boravka na poslu ili putu na posao i od posla kući mogu oboljeti), kao i zdravlje svojih članova porodice, umanjiti plaću i na taj način ih dodatno oštetiti.
Izmjenama i dopunama Zakona daje se mogućnost poslodavcu da usljed smanjenja prihoda od 20% (što je diskutabilno), jednostranom odlukom utvrdi prestanak ugovora o radu u najdužem trajanju od 90 dana od dana donošenja odluke. Ovdje, kao i kod umanjenja plaća nije predviđeno ograničenje u donošenju takvih odluka!
Pozitivnim zakonskim odredbama već je predviđeno da može doći do okolnosti zbog kojih se može obustaviti rad kod poslodavca (viša sila isl.). Takva okolnost se treba precizirati i razraditi kolektivnim ugovorom, odnosno Pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Predloženim izmjenama i dopunama Zakona omogućava se segregacija radnika, jer se ostavlja prostor poslodavcu da samostalno odlučuje o pravu radnika na godišnji odmor, te mu to pravo uskrati pravdajući to nastankom stanja prirodne nesreće ili neke druge nesreće. Godišnji odmor ima za svrhu da se radnik odmori od napornog posla i planira ranije svoj odmor. Pravo na godišnji odmor se radniku ne može uskratiti.
Predložena izmjena i dopuna Zakona suprotna je Konvenciji MOR-a 132.
Također, uvođenje preraspodjele radnog vremena u trajanju od 72 sata sedmično znači rad radnika 12 sati neprekidno, 6 radnih dana u sedmici, a što je više za 20 sati u normalnim okolnostima i za 12 sati za sezonske poslove prema važećim odredbama zakona.
Pitamo se, da li predlagač uopće zna šta znači raditi na građevini ili rukovati mašinom u proizvodnji, prenositi težak teret, sijeći i izvlačiti trupce, ili rukovati motornim vozilom, odnosno raditi na drugim poslovima koji iziskuju teški fizički napor i koncentraciju, a pri tome u otežanim vremenskim uvjetima (kiša, snijeg, visoke temerature, rad na visini i sl.) i to neprekidno 12 sati dnevno, 6 dana u kontinuitetu za plaću od 406,00 KM? Imajući u vidu trenutno stanje na terenu, kršenja zakona za koje niko ne odgovara, nije isključeno da to bude i 7 dana u sedmici.
Poštovani,
pozivamo Vas da pokažete ozbiljnost, razumijevanje i ljudskost, te još jednom razmislite da li ćete dizanjem ruke, odnosno pozitivnim izjašnjavanjem na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika dozvoliti da radnici koji i u redovnim okolnostima rade za plaću koja čak nije ni pomoć, i u izuzetno teškim uvjetima, još više budu ugroženi i prepušteni na milost i nemilost poslodavca.
Ukoliko odlučite izglasati skandalozne izmjene Zakona, postat ćete saučesnici u devastaciji radničkih prava i pretvaranju ljudi koji pošteno rade da prehrane svoje porodice – u robove, prepuštene samovolji poslodavaca, a Federacija BiH će biti jedina u svijetu koja je u uvjetima teške krize izazvane pandemijom COVID-a 19 izmijenila zakon na ŠTETU RADNIKA!
Da li ste spremni preuzeti rizik?
S poštovanjem,
