Epidemiološka situacija u BiH se pogoršava. Veliki broj je oboljelih građana koji iz dana u dan vrtoglavo raste. Poseban problem čine klasteri virusa u radnim kolektivima, a naročito na lokacijama na kojim je veći broj zaposlenih i na kojim nije moguće organizirati rad u smjenama niti obezbijediti naizmjeničan boravak radnika u radnom prostoru.
Mnogi građani i radnici, ali kako primjećujemo i mnogi poslodavci, su zbunjeni i nisu dovoljno informisani kada je u pitanju regulisanje statusa radnika koji su dobili rješenje o izolaciji, te o ostvarivanju prava takvih lica.
Odredba člana 47. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti /”sl. novine FBiH” br:/ glasi:
“Kućna izolacija provodi se u svim slučajevima kada se na osnovu ocjene epidemiološke ugroženosti izoluju članovi porodice za koje postoji sumnja da su oboljeli od zaraznih bolesti, a koja se mora isključiti kliničkim i dijagnostičkim metodama. O kućnoj izolaciji odlučuje nadležni kantonalni ministar na osnovu epidemiološkog izvještaja nadležnog kantonalnog zavoda, uz konsultovanje stručnog ekspertskog tima nadležnog kantona u roku od 24 sata, rješenjem protiv kojeg je dozvoljena žalba koja ne odlaže izvršenje. Kućna izolacija traje dok se zarazna bolest klinički i dijagnostički ne isključi. Troškovi kućne izolacije padaju na teret budžeta kantona.”
Sa tekstom zakona i pratećih pravilnika možete se upoznati na ovoj web-stranici, u rubrici “Propisi”.
