IZJAVA MEĐUNARODNE KONFEDERACIJE RADNIKA U GRAĐEVINARSTVU I DRVNOJ INDUSTRIJI (BWI) POVODOM 10. DECEMBRA, MEĐUNARODNOG DANA LJUDSKIH PRAVA

09.12.2024. | Novosti, Vijesti

OSTVARIVANJE LJUDSKIH PRAVA I PRAVA NA ŽIVOT U MIRU

Na Međunarodni dan ljudskih prava, Međunarodna konfederacija radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji (BWI) solidariše se s radnicima diljem svijeta koji su zarobljeni u unakrsnoj vatri ratova, militarizacije i represije.

Sukobi često nastaju iz nedostatka zaštite i poštivanja ljudskih prava. Pritom je, bez prava na život u miru, ostvarivanje tih prava teško, ako ne i nemoguće.

Eskalacija oružanih sukoba u svim regijama pogođenim ratom dolazi u vrijeme kada je autoritarizam u porastu, kada je evidentan porast koncentracije i dominacije korporacija, te galopirajuća nejednakost i ekstremna polarizacija, koja se velikim dijelom temelji na rasizmu, mizoginiji i netoleranciji. Ove ekstremne situacije predstavljaju korak koji nas udaljava od socijalne pravde i utiče na stvaranje uvjeta za sukobe koji uglavnom ostavljaju moćne netaknutima, ali zato povećavaju jaz između bogatih siromašnih, kao i između moćnih i ostatka društva.

Kako bi se postigla veća socijalna pravda, jednakost i razvoj potrebno je mirno i uređeno društvo. Radni ljudi ne objavljuju i ne potiču ratove, već u njima ratuju i trpe njihove posljedice na poslu i kod kuće. Radnici i drugi građani Ukrajine nisu htjeli da budu napadnuti, kao što to nije htio ni narod susjedne Rusije. U Mjanmaru su ljudi slobodno odlučili da sprovedu svoju tranziciju u demokratiju. Međutim, jedan čovjek je uz pomoć pušaka i bombi preuzeo vlast, a da za to od naroda nije dobio mandat.

Humanitarne katastrofe, često povezane s ratovima ili drugim oblicima nasilja, također teže pogađaju radnike nego privilegovane slojeve društva. U Gazi, osim što se suočavaju s neselektivnim i brutalnim ubistvima velikih razmjera, milioni ljudi su bore sa nestašicom hrane ili umiru od gladi, a nemaju ni medicinsku njegu niti način da pobjegnu od svoje nevolje. A ako uspiju pobjeći, suočavaju se s opašnošću da neće biti prihvaćeni u drugim zemljama gdje se često tretiraju kao prijetnja. Migrantski radnici, čak i ako imaju legalne papire, često trpe nasilje, diskriminaciju i druge vrste zlostavljanja.

U Sudanu, gdje stanje pothranjenosti, izgladnjivanje i bolesti trajno uskraćuju budućnost jednoj čitavoj generaciji, ogromne količine oružja upućuju se zaraćenim stranama koje ih u velikoj mjeri usmjeravaju na civile. Više od 14.000 ljudi je ubijeno, a 10 miliona je raseljeno. Kao i u mnogim drugim sukobima, rodno zasnovano nasilje je veoma rašireno.

Industrija oružja koja potstiče raspirivanje ovog i drugih ratova donijela je masnu zaradu za 15 vodećih svjetskih kompanija odbrambene industrije, koji imaju toliko novca u rukama, uglavnom iz javnih sredstava, da mogu otkupiti sve prodate dionice i isplatiti ogromne dividende.

Nasilje je široko rasprostranjeno u mnogim zemljama. Izvor nasilja mogu biti države, kriminalne grupe koje su preuzele vlast ili poslodavci koji praktikuju silu i zastrašivanje, kako bi onemogućili ostvarivanje temeljnih prava radnika. U Peruu, Bjelorusiji, Južnoj Koreji, Hong Kongu, na Filipinima i u Panami, alarmantan je broj sindikalaca koji bivaju brutalno ubijeni, uhapšeni, zatvarani ili su izloženi ugnjetavanju.

Ratovi i sukobi razaraju živote i egzistenciju mnogih radnika, a posebno žena i njihovih porodica. Kao posljedica bombardovanja, ubistava, blokada i nemilosrdnog terorisanja neistomišljenika, pravo na rad, pravo na zaradu za život i kao i pravo na život u sigurnosti i dostojanstvu, narušavaju se u masovnim razmjerama. Kada radna mjesta postanu bojna polja, a temeljna ljudska prava bivaju uskraćena, radnici snose najteže posljedice takvih previranja.

Dok se suočavamo s egzistencijalnom krizom bez presedana, krizom koja nadilazi sve druge i pogađa samu srž naše ljudskosti, BWI poziva radnike i njihove sindikate, civilno društvo, vlade i međunarodne organizacije, da ne podlegnu interesima onih koji održavaju cikluse nasilja i podjela. Umjesto toga, moramo ustati kao ujedinjena međunarodna zajednica radnika kako bismo na ovaj Međunarodni dan ljudskih prava ponovno glasno i nedvosmisleno potvrdili temeljno ljudsko pravo na život u miru, pravo koje je ključno za očuvanje dostojanstva, pravde i opstanka naše kolektivne ljudskosti.