Covid-19 nije i ne može biti izgovor za zaobilaženje prava i obaveza iz zakona o radu niti za kršenje konkretnih prava i obaveza koji su ugovoreni individualno ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom između sindikata i poslodavca. Poštivanje sklopljenih ugovora osnovno je pravno načelo, a za nepoštivanje prava iz radnog odnosa radniku je na raspolaganju sudska zaštita. Ako se ugovor o radu ili kolektivni ugovor ne može ispoštovati, obje strane moraju se dogovoriti u vezi s njegovom izmjenom ili ga jedna strana mora otkazati, pod predviđenim okolnostima i uz poštivanje određenih prava za stranu kojoj se ugovor otkazuje (npr. otkazni rok, otpremnina, ugovorna zabrana konkurencije itd.).
Zakon o radu je apstraktni okvir kojim se daje minimum općih prava i obaveza za sve radne odnose kao takve, bez obzira na to koliko se oni razlikuju i koliko se razlikuju okolnosti u kojima se oni događaju. Zbog toga je Zakon o radu dovoljno fleksibilan i prikladan da se kroz njegovo tumačenje rješavaju sve situacije u radnim odnosima, pa i one koje su do prije nekoliko mjeseci bile nezamislive, kao što je ova u kojoj smo se našli zbog pandemije COVID-a 19.
Činjenica da je poslodavcima otežano poslovanje može stvoriti potrebu da im država osigura pomoć ili prilagođene uslove poslovanja, ali to ne može biti opravdanje da poslodavci ne izvrše obaveze koje su ugovorom preuzeli prema radnicima, jer radnici ne dijele s poslodavcem rizik poslovanja. Preuzete ugovorne obaveze i Zakon o radu moraju se poštovati, ali hoće li se poslodavci i dalje kretati u okvirima Zakona, zavisi od toga koliko će radnici biti spremni braniti svoja prava. Kako je poslodavac jača strana u ugovornom odnosu, radnici koji su organizovani u sindikat nalaze se u povoljnijoj poziciji od nečlanova jer s poslodavcem onda niste jedan na jedan, nego svoje interese branite zajedno, a sindikalna organizovanost daje vam i određena posebna prava u odbrani vaših prava.
