ONLINE EVENT “Ko se u politici brine za radnike?”: Predstavnici sindikata i političkih stranaka: Snažnije u borbu za zaštitu prava radnika!
Sarajevo, 29.07.2020. – Dugoočekivani event „Ko se u politici brine za radnike“,kojeg su organizirali Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH i Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH održan je danas putem ZOOM platforme.
„Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH je sindikat koji vrlo jasno stoji iza ubjeđenja da sindikat mora biti neovisan od svih utjecaja, pa tako i političkih. Također ni pod koju cijenu ne želimo izgubiti povjerenje radnika koje imamo, a koje je izuzetno rijetko u sindikalnom pokretu. Istovremeno smo svjesni da stavovi kojima smo nezadovoljni ne možemo mijenjati sami i bez vrlo jasne političke volje. Iz tog razloga smo u potrazi za odgovornim i motiviranim političarima sa kojima ćemo ostvariti konkretnu saradnju i dijalog sa samo jednim ciljem – jasno vidljivim poboljšanjem radničkih prava. STBiH insistira na stvarnim i učinkovitim rješenjima, sigurnom radu, izjednčavanju i harmonizaciji radničkih prava u svim dijelovima BIH i za sve radnike , te bezbijedan i bolje plaćen posao.Pitanja o povećanju plata, te slobodnom danu za praznike i nedjeljom, su pitanja za koja radnici iz ovog sektora očekuju i odgovore i rezultate “, izjavila je Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH i Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH su pokrenuli nove inicijative kako bi u budućnosti učinili više za radnike.Rezultat istih treba biti veća posvećenostrješavanju problema, interesima i pravima radnika, te tako sve probleme iz sfere rada i života radnika učinili vidljivim,čime bi se stvorilo bolje okruženje za rad i život, te unaprijedila prava i interesa radnika. Procjena je da trenutno radna snaga u BiH iznosi približno 23% od ukupnog broja stanovništva. Međutim, i u ovoj najbrojnijoj kategoriji stanovništva, nisu svi jednaki.
„Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH protekla dva mjeseca vrijedno radi na pripremama ovog događaja i komunikaciji sa političkim partijama. Neovisni smo o političkim partijama, ali naglašavam kako nam je neophodna podrška istih. Sindikati više od 15 godina zahtijevaju donošenje Zakona o zaštiti na radu, povećanje plaća, te osiguranje dostojanstvenog i sigurnog rada radnika u realnom sektoru. Potrebno je Zakon o radu posmatrati iz aspekta radnika, a ne aspekta poslodavca“, izjavila je Lejla Ćatić, predsjednica SSŠPDP BIH.
„Takozvani korona zakon je ugrozio prava radnika. Situacija u kojoj se nalazimo i pri tome ne znamo do kada će trajati je nesigurna. Poslodavci neće investirati, a radnici će nastaviti napuštati zemlju, pri tome kupovna moć će opadati. Od čega onda vlast misli da živimo? Usvajanje Zakona o radu u ovoj formi potiče ljude da rade samo u javnom sektoru i pri tome srozava prava radnika u realnom sektoru. Realni sektor zaslužuje poštovanje, a neophodno je izjednačavanje plata u ova dva sektora. Radnici su svjesni da političari razmišljaju o radnicima i njihovim pravima samo dok traje izborni proces“, dodala je Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka.
Ovo je bila jedinstvena prilika da se predstavnici političkih partija u live streamu direktno obrate radnicima, koji su diskusiju pratili na Facebook stranicama sindikata i njima odgovore na pitanje da li su i na koji način spremni staviti interese radnika u privatnom sektoru u svoj fokus. Događaj je bio izuzetno posjećen od strane samih radnika i članova sindikata s velikim brojem pitanja i komentara, posebno mladih ljudi okupljenih u sindikat.
Organizacijom ovog događaja navedeni sindikati žele istaći potrebu da se izvršna i zakonodavna vlast u zemlji daleko progresivnije uključe u borbu za zaštitu prava radnika i unaprjeđenje uvjeta rada na radnim mjestima.
Poziv za učešće na ovom eventu dobilo je 70 političkih partija, a pozivu su se odazvali predstavnici Naše stranke, Demokratske fronte, Socijaldemokratske partije BiH, Hrvatske stranke BiH, Platforme za progres, Saveza za bolju budućnost,Stranke demokratske akcije, te predstavnici pojedinih nevladinih organizacija. Oni koji nisu prisustvovali današnjem zoom eventu „Ko se u politici brine za radnike“, a dobili su poziv, očito ne vide brojne probleme sa kojima se radnici svakodnevno susreću. Zbog toga brojni radnici i građani Bosne i Hercegovine odlaze iz naše države.
(Izvor: Vijesti.ba)
Obraćanje Lejle Ćatić, predsjednice SSŠPDP BiH možete pogledati ovdje:
SSŠPDP BIH: Usvajanjem novog Zakona o radu doći će do devastacije radničkih prava i pretvaranja radnika u robove
Sarajevo, 24.07.2020. – Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH među prvima je uputio Otvoreno pismo predsjedavajućem Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i klubovima političkih stranaka u kojem je iznio svoj stav o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakona o vijeću uposlenika.
Za vrijeme pandemije i stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH je na inicijativu Udruženja poslodavaca FBiH pokrenula pitanje izmjena i dopuna teksta Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika, koji će se 28. jula naći na dnevnom redu sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz SSŠPDP BiH naglašavaju kako niti jedna zemlja na svijetu u vrijeme pandemije i uvjeta krize izazvanih pandemijom COVID-a 19 nije mijenjala zakon o radu, već su donosili nove propise i tražili način kako da se pomogne, prije svega radnicima i građanima, a time i poslodavcima.
Sindikati već više od 15 godina zahtijevaju donošenje Zakona o zaštiti na radu, povećanje plaća te osiguranje dostojanstvenog i sigurnog rada radnika u realnom sektoru. Već godinama nije uvažen niti jedan zahtjev Sindikata, ali su zato uvažene sve inicijative i prijedlozi za dalje derogiranje prava radnika.
Stav Sindikata je da užurbano iniciranje izmjena zakona nema ništa drugo za cilj, sem potpunog obezvrjeđivanja radnika i njihovih prava i to prvenstveno radnika u realnom sektoru, te se zbog toga oštro protive donošenju izmjena i dopuna predmetnih zakona.
Iz predloženih materijala dva zakona, koji su dostavljeni Sindikatu prije konačnog utvrđivanja teksta od strane Vlade FBiH, jasno se može zaključiti da cilj predloženog nije, kako se navodilo i plasiralo u medijima, da se zakoni mijenjaju samo da bi se otklonile administrativne prepreke za donošenje odluka od strane poslodavaca u vrijeme proglašenja stanja nesreće, već se izmjenama direktno zadire u prava radnika, uključujući i materijalna prava.
Pitamo se, zašto se uvijek u raspravu prvo uzimaju u razmatranje navodna ugroženost privatnih poslodavaca i nemogućnost izvršenja obaveza prema radnicima. Zašto pitanje otežanog poslovanja i rada ne posmatramo iz drugog ugla, iz ugla položaja i potreba radnika i građana? Zašto ovo pitanje ne posmatramo općenito i uzmemo u razmatranje kolike troškove država i Federacija BiH imaju u pogledu plaća, naknada i ostalih davanja prema svima onima koji se finansiraju iz budžeta, kao i kolika su izdvajanja za druge troškove koji nastaju bez određenih pokrića?
Zašto mogućnost umanjenja tih primanja nismo razmotrili kao primarno pitanje i time omogućili dodatno punjenje budžeta i osmišljavanje kvalitetnih programa i mjera za pomoć radnicima i privrednicima?
“Nažalost, u dosadašnjim mjerama i predloženim izmjenama zakona niti slovo nije u korist radnika i njihovih prava. U Federaciji BiH nemamo niti jedan dokument koji bi štitio prava radnika u uvjetima pandemije, pružao bilo kakvu sigurnost u prevazilaženju krizne situacije i stvorio uslove da se radnik osjeća kao čovjek. Štititi radnika i izglasati kvalitetan program i mjere za rasterećenje privrede (kakav još uvijek nemamo), nužno znači i pomoći privredniku i poslodavcu, a u konačnici i zbrinuti sve one koji su pogođeni krizom.”, izjavila je Lejla Ćatić, predsjednica SSŠPDP BiH.
Stanje pandemije, te druga vanredna stanja opravdano zahtijevaju određena odstupanja i korekcije, ali to može biti samo izuzetak, a ne pravilo. U situaciji pandemije ozbiljni poslodavci razgovarali su sa svojim radnicima i njihovim predstavnicima i dogovarali načine prevazilaženja aktuelne situacije, uz međusobno povjerenje i saradnju.
I dok Sindikat zagovara povećanje plaća i bolje uvjete rada, Vlada FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH ulažu napore i insistiraju na tome da se ispregovara zakon koji će dalje značajno umanjiti prava radnika i pretvoriti ih u robove.
Izmjene i dopune zakona o radu i umanjenja plaće i drugih prava radnika u medijima nisu predstavljena na način kako je to zaista i predloženo u prijedlogu zakona, već samo da “može doći do umanjenja”, na koji način se dezavuiše javnost i po svaku cijenu nastoji značajno umanjiti prava radnika!
Kompletan tekst pisma možete pročitati ovdje.
Otvoreno pismo
Broj: 06-P-408/20
Sarajevo, 20. jula 2020. godine
Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
PREDSTAVNIČKI DOM FBIH
N/R gdin. Mirsad Zaimović, predsjedavajući
KLUBOVI ZASTUPNIKA POLITIČKIH STRANAKA
PREDMET: Otvoreno pismo
Poštovani,
U vrijeme pandemije i stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH je na inicijativu Udruženja poslodavaca FBiH pokrenula pitanje izmjena i dopuna teksta Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika, koji će se 28. jula naći na raspravi Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Sindikat nije u posjedu zvaničnog teksta predloženih zakona upućenih u Parlament, pa nam nije poznato koji će tekstovi zakona biti u raspravi, a isti se ne može naći ni na zvaničnoj stranici Parlamenta.
Užurbano iniciranje izmjena zakona nema ništa drugo za cilj, već potpuno obezvrijeđivanje radnika i njihovih prava, i to prvenstveno radnika u realnom sektoru. Zbog toga se oštro protivimo donošenju izmjena i dopuna predmetnih zakona.
Iz predloženih materijala dva zakona, koji su dostavljeni sindikatu prije konačnog utvrđivanja teksta od strane Vlade FBiH, jasno se može zaključiti da cilj predloženog nije, kako se navodilo i plasiralo u medijima, da se zakoni mijenjaju samo da bi se otklonile administrativne prepreke za donošenje odluka od strane poslodavaca u vrijeme proglašenja stanja nesreće, već se izmjenama direktno zadire u prava radnika, uključujući i materijalna prava.
Pitamo se, zašto se uvijek prilikom rasprave prvo uzimaju u razmatranje navodna ugroženost privatnih poslodavaca i nemogućnost izvršenja obaveza prema radnicima. Zašto pitanje otežanog poslovanja i rada ne posmatramo iz drugog ugla, iz ugla položaja i potreba radnika i građana? Zašto ovo pitanje ne posmatramo općenito i uzmemo u razmatranje kolike troškove država i Federacija BiH imaju u pogledu plaća, naknada i ostalih davanja prema svima onima koji se finansiraju iz budžeta, kao i kolika su izdvajanja za druge troškove koji nastaju bez određenih pokrića?
Zašto mogućnost umanjenja tih primanja nismo razmotrili kao primarno pitanje i time omogućili dodatno punjenje budžeta i osmišljavanje kvalitetnih programa i mjera za pomoć radnicima i privrednicima?
Nažalost, u dosadašnjim mjerama i predloženim izmjenama zakona niti slovo nije u korist radnika i njihovih prava. U Federaciji BiH nemamo niti jedan dokument koji bi štitio prava radnika u uvjetima pandemije, pružao bilo kakvu sigurnost u prevazilaženju krizne situacije i stvorio uslove da se radnik osjeća kao čovjek. Štititi radnika i izglasati kvalitetan program i mjere za rasterećenje privrede (kakav još uvijek nemamo), nužno znači i pomoći privredniku i poslodavcu, a u konačnici i zbrinuti sve one koji su pogođeni krizom.
Stanje pandemije, te druga vanredna stanja opravdano zahtijevaju određena odstupanja i korekcije, ali to može biti samo izuzetak, a ne pravilo. U situaciji pandemije ozbiljni poslodavci razgovarali su sa svojim radnicima i njihovim predstavnicima i dogovarali načine prevazilaženja aktuelne situacije, uz međusobno povjerenje i saradnju.
Osim toga, većina granskih kolektivnih ugovora ima mehanizam zaštite u smislu pravljenja mogućih korekcija plaća i načina rada u izvanrednim uvjetima koji su nastali višom silom, restriktivnim mjerama vlada i sl. U slučaju donošenja zakona koji je ranije zagovaran, derogirat će se kolektivni ugovori.
I dok Sindikat zagovara povećanje plaća i bolje uvjete rada, Vlada FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH ulažu napore i insistiraju na tome da se ispregovara zakon koji će dalje značajno umanjiti prava radnika i pretvoriti ih u robove.
Niti jedna zemlja na svijetu u vrijeme pandemije i uvjeta krize izazvanih pandemijom COVID-a 19 nije mijenjala Zakon o radu, već su donosili nove propise i tražili način kako da se pomogne, prije svega radnicima i građanima, a time i poslodavcima.
Federacija Bosne i Hercegovine je jedini primjer ishitrenog i upornog insistiranja na izmjenama Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika.
Sindikati već više od 15 godina zahtijevaju donošenje Zakona o zaštiti na radu, povećanje plaća, te osiguranje dostojanstvenog i sigurnog rada radnika u realnom sektoru. Već godinama nije uvažen niti jedan zahtjev Sindikata, ali su zato uvažene sve inicijative i prijedlozi za dalje devastiranje prava radnika.
Da li se iko od političara u parlamentu i drugim institucijama zapitao kako žive radnici u realnom sektoru? Da li znate da ti ljudi rade za plaće od 406,00 KM i od toga podmiruju svoje životne troškove i prehranjuju porodice?
Radnici rade od danas do sutra, po ugovorima o radu na određeno vrijeme, bez sigurnosti i adekvatnih uvjeta rada. Proglašenje stanja nesreće u Federaciji BiH najbolje je pokazalo kakvo je stvarno stanje, jer je, doslovno preko noći, veliki broj radnika ostao bez posla. Zašto? Pa upravo zbog toga što ti radnici rade po ugovorima na određeno vrijeme, ugovorima koji traju mjesec, dva ili tri mjeseca. Tako se desilo da, u brojnim slučajevima, poslodavac po isteku ugovora o radu jednostavno više nije imao obavezu ponovnog upošljavanja radnika.
Zbog toga se postavlja pitanje zbog čega se toliko insistira na izmjeni Zakona o radu Federacije BiH i Zakona o vijeću zaposlenika, čiji konačni tekstovi koji su upućeni u parlamentaru proceduru, ovom Sindikatu uopće nisu poznati.
Usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu daje se mogućnost poslodavcu da pod otežanim uvjetima jednostrano:
- izvrši umanjenje plaće svim radnicima, ako ima pad prihoda od najmanje 20%;
- da donese odluku o skraćivanju radnog vremena i zbog toga umanji plaću radnicima i do 35%;
- da radnike ili dio radnika upućuje na čekanje, plaćena i neplaćena odsustva čije uslove on sam određuje;
- da jednostrano odlučuje o korištenju godišnjeg odmora ili rada od kuće, također po vlastitom nahođenju;
- da jednostrano vrši preraspodjelu radnog vremena koje može iznositi i do 72 sata rada sedmično, što je više nego što je predviđeno u bilo kojoj od dosadašnjih zakonskih normi.
Da je isto štetno za radnike obrazlažemo sljedećim:
Koncept izmjena i dopuna Zakona o radu svodi se isključivo na UMANJENJE prava radnika u Federaciji BiH, i to JEDNOSTRANO voljom poslodavca. Navodni preduslovi za umanjenje su samo deklarativni i neprecizni i mogu se smatrati izgovorom poslodavca da u svakom momentu kada procijeni da treba, može jednostrano umanjiti prava, tačnije plaću radnika.
Dakle, ne radi se o navodnom administrativnom usklađivanju Zakona prema nastalim potrebama vezano za pandemiju COVID-a 19, već o otvaranju mogućnosti da poslodavac uvijek, kada se proglasi stanje prirodne nesreće ili druge nesreće (nije precizirano), iako takvo stanje ne mora nužno da ima za posljedicu poremećaj u proizvodnji i/ ili poremećaj prometa roba i usluga, može primijeniti navedene odredbe zakona. Izmijenjenim odredbama ne reguliše se samo rad od kuće, niti se skraćuje samo radno vrijeme da se omogući radnicima bolje, već se ukidaju prava radnika i otvara prostor za smanjenje plaće i čak isplate plaće koja je niža od najniže, iako se u medijima tvrdi suprotno.
Da li znate da se zagovara UMANJENJE PLAĆA RADNIKA KOJI RADE ZA MJESEČNU PLAĆU OD 406,00 KM DO MAKS. 750,00KM?
Prema predloženim izmjenama i dopunama Zakona, kada dođe do pada prihoda od najmanje 20%, poslodavac odlukom može umanjiti isplatu plaće koja ne može biti manja od najniže plaće u Federaciji BiH, osim ako drugačije nije utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, općim aktom i ugovorom o radu.
Prvo se postavlja pitanje: Na koji način će se utvrditi da je kod poslodavca zaista došlo do umanjenja prihoda? Davanje informacije o padu prihoda od strane Porezne uprave zahtijeva sveobuhvatnu kontrolu privrednog subjekta, a ne samo praćenje evidencije naplate poreza. Da li je to realno moguće izvesti?
Dalje, predloženom odredbom isplata umanjenje plaće se veže za pojam “najniže plaće u FBIH”, iako nemamo propis kojim se utvrđuje “najniža plaća u FBiH”, a još gore je to što ta plaća može biti čak i manja od zakonskog minimuma ako se isto utvrdi nižim aktom ( k.u., pravilnik…).
Dakle, u Federaciji BiH nema propisa koji utvrđuje najnižu plaću, a u Zakonu se na to poziva. Poslodavac svojim aktom, pravilnikom, općim aktom i sl. uvijek može jednostrano umanjiti plaću koja može biti niža od zakonskog minimuma, što je potpuni apsurd.
Izmjene i dopune Zakona o radu i umanjenja plaće i drugih prava radnika u medijima nisu predstavljene na način kako je to zaista i predloženo u prijedlogu Zakona, već samo da “može doći do umanjenja”, na koji način se dezavuiše javnost i po svaku cijenu nastoji značajno umanjiti prava radnika.
Zatim, poslodavac koji uvede skraćeno radno vrijeme zbog nastanka određenih okolnosti stanja nesreće i sl. također može umanjiti i plaću radnika, te se prema predloženoj odredbi skraćeno radno vrijeme ne smatra punim radnim vremenom, što je opet suprotno i u koliziji je sa postojećim odredbama Zakona. U ovim okolnostima uvođenje skraćenog radnog vremena treba da bude uslovljeno odlukom nadležne institucije koja proglašava stanje prirodne nesreće i sl. U pravilu skraćeno radno vrijeme treba izjednačiti sa punim radnim vremenom. Ako uzmemo u obzir trenutno stanje, jasno je da koronavirus štetno utiče na zdravlje radnika uprkos mjerama koje se primjenjuju kod poslodavca. Postavlja se pitanje da li je opravdano, ljudski i moralno radnicima koji rade u vrlo teškim i po zdravlje štetnim okolnostima sa visokim rizikom, rizikuju svoje zdravlje i život (jer i za vrijeme kratkog boravka na poslu ili putu na posao i od posla kući mogu oboljeti), kao i zdravlje svojih članova porodice, umanjiti plaću i na taj način ih dodatno oštetiti.
Izmjenama i dopunama Zakona daje se mogućnost poslodavcu da usljed smanjenja prihoda od 20% (što je diskutabilno), jednostranom odlukom utvrdi prestanak ugovora o radu u najdužem trajanju od 90 dana od dana donošenja odluke. Ovdje, kao i kod umanjenja plaća nije predviđeno ograničenje u donošenju takvih odluka!
Pozitivnim zakonskim odredbama već je predviđeno da može doći do okolnosti zbog kojih se može obustaviti rad kod poslodavca (viša sila isl.). Takva okolnost se treba precizirati i razraditi kolektivnim ugovorom, odnosno Pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Predloženim izmjenama i dopunama Zakona omogućava se segregacija radnika, jer se ostavlja prostor poslodavcu da samostalno odlučuje o pravu radnika na godišnji odmor, te mu to pravo uskrati pravdajući to nastankom stanja prirodne nesreće ili neke druge nesreće. Godišnji odmor ima za svrhu da se radnik odmori od napornog posla i planira ranije svoj odmor. Pravo na godišnji odmor se radniku ne može uskratiti.
Predložena izmjena i dopuna Zakona suprotna je Konvenciji MOR-a 132.
Također, uvođenje preraspodjele radnog vremena u trajanju od 72 sata sedmično znači rad radnika 12 sati neprekidno, 6 radnih dana u sedmici, a što je više za 20 sati u normalnim okolnostima i za 12 sati za sezonske poslove prema važećim odredbama zakona.
Pitamo se, da li predlagač uopće zna šta znači raditi na građevini ili rukovati mašinom u proizvodnji, prenositi težak teret, sijeći i izvlačiti trupce, ili rukovati motornim vozilom, odnosno raditi na drugim poslovima koji iziskuju teški fizički napor i koncentraciju, a pri tome u otežanim vremenskim uvjetima (kiša, snijeg, visoke temerature, rad na visini i sl.) i to neprekidno 12 sati dnevno, 6 dana u kontinuitetu za plaću od 406,00 KM? Imajući u vidu trenutno stanje na terenu, kršenja zakona za koje niko ne odgovara, nije isključeno da to bude i 7 dana u sedmici.
Poštovani,
pozivamo Vas da pokažete ozbiljnost, razumijevanje i ljudskost, te još jednom razmislite da li ćete dizanjem ruke, odnosno pozitivnim izjašnjavanjem na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika dozvoliti da radnici koji i u redovnim okolnostima rade za plaću koja čak nije ni pomoć, i u izuzetno teškim uvjetima, još više budu ugroženi i prepušteni na milost i nemilost poslodavca.
Ukoliko odlučite izglasati skandalozne izmjene Zakona, postat ćete saučesnici u devastaciji radničkih prava i pretvaranju ljudi koji pošteno rade da prehrane svoje porodice – u robove, prepuštene samovolji poslodavaca, a Federacija BiH će biti jedina u svijetu koja je u uvjetima teške krize izazvane pandemijom COVID-a 19 izmijenila zakon na ŠTETU RADNIKA!
Da li ste spremni preuzeti rizik?
S poštovanjem,
Sindikat šumarstva BiH traži zaštitu radnih mjesta
Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH uputio je otvoreno pismo Vladi Federacije BiH, vladama kantona i Udruženju poslodavaca u kojem traže donošenje adekvatnih mjera u cilju sprečavanja masovih otpuštanja radnika u Federaciji BiH.
Kako su naveli u saopćenju, set ekonomskih mjera mora sadržavati poreska rasterećenja u određenom vremenskom periodu, subvencioniranja i moratorij na određena plaćanja te zaštitu radnih mjesta i primanja radnika.
– Nakon ovih petnaest dana koliko se građani u Federaciji BiH intenzivno bore s pandemijom koronavirusa COVID – 19 ulazimo u period masovnih otakaza ugovora o radu radnicima, a još uvijek nemamo ozbiljne ekonomske mjere – smatraju u Sindikatu.
Napominju da zbog suspendiranja izvoza i smanjenja obima proizvodnje u preradi drveta, proizvodnji namještaja i proizvodnji papira u krizi su privredni subjekti iz tih djelatnosti, ali i šumsko-privredna društva u Federacii BiH.
– Udruženje poslodavaca traži od Vlade FBiH da donese mjere i pruži podršku poslodavcima, dok istovremeno najavljuju masovne otkaze. Neki poslodavci su te najave počeli realizirati krajem prošle sedmice bez konsultacija sa sindikatom. Na taj način poslodavci unose dodatni nemir i vrše pritisak na radnike i građane – ističe se u saopćenju Sindikata.
Mjere, kažu, trebaju pomoći poslodavcima da održe zaposlenost, radna mjesta i osiguraju primanja radnika.
Kao jednu od mjera predložili su da olakšice i određena novčana sredstva mogu koristiti samo poslodavci koji zadrže radnike, te su zatražili da se kao relevantan podatak u vezi sa tim koristi broj zaposlenih kod poslodavca na dan 12. marta i to dokaz o broju zaposlenih iz Porezne uprave.
Pozvali su Udruženje poslodavaca Federacije BiH da izda instrukcije svojim članicama da postupaju u skladu sa zakonima, te su pozvali i sve poslodavce da ne podliježu panici i ne otpuštaju radnike, ali i da u radnim sredinama otvore dijalog s predstavnicima radnika.
– Bez obzira koliko situacija bila teška i kriza očigledna moramo poštovati Zakon o radu i druge zakone te na njima donesne propise i kolektivne ugovore. Ne smijemo dozvoliti da ishitrene odluke i mjere suprotne zakonima i kolektivnim ugovorima otvore nove krize po tužbama radnika – naglašeno je u saopćenju Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira BiH.
Ćatić: Vratiti šumare u šumsko-privredna društva
Šumu kao prirodno bogatstvo možemo sačuvati samo ako imamo isključivo radnike šumarstva u javnim preduzećima jer davanjem sječe trećim licima dolazi do krčenja šume, izjavila je predsjednica Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira BiH Lejla Ćatić.
Pojasnila je da u FBiH uglavnom postoje kantonalna šumsko-privredna društva od kojih neka imaju vlastitu proizvodnju, ali većina se odlučuje da uvodi treća lica u sječu.
– Način organizovanja i rada šumsko-privrednih društava usko je vezan s tim koliko ćemo mi u budućnosti imati šume – istakla je Ćatić.
Podsjetila je da poseban problem predstavlja nepostojanje federalnog zakona o šumama jer, iako skoro svi kantoni imaju taj zakon, radi se o zajedničko a ne podijeljenoj nadležnosti kad je u pitanju šumarstvo.
– Zbog toga je neophodno da postoji zakon o šumama na nivou Federacije a kantonalni zakoni decidnije rješavaju problematiku šumarstva obzirom da postoje kantonalna šumsko-privredna društva – rekla je Ćatić.
Dodala je da su i sindikati i poslodavci insistirali da se lugari (čuvari šuma) vrate u sastav šumsko-privrednih društava, jer su njihovim izdvajanjem nastali problemi u šumarstvu poput nelegalne sječe i njenog neadekvatnog utvrđivanja.
Najavila je da će u aprilu biti održan okrugli sto o FSC certifikatima, odnosno o temi certificiranja šuma.
Riječ o vrlo bitnom certifikatu i za drvnu industriju i za šumarstvo jer nalaže pravila ponašanja i održivog gospodarenja u šumarstvu.
Ćatić je naglasila da smo jedini u regionu prošle godine dobili nacionalne FSC standarde za Bosnu i Hercegovinu, što znači da su sva šumarstva dužna da svoje poslovanje orijentišu prema generalnim i regionalnim FSC standardima.
Također, navela je da je Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH prošle godine učestvovao na konferenciji Međunarodne organizacije rada na kojoj su usvojeni zaključci o šumarstvu s ciljem poboljšanja uslova rada radnika u toj djelatnosti.