IN MEMORIAM: Jin Sook Lee, 7. maj 1966. – 7. april 2020.

IN MEMORIAM: Jin Sook Lee, 7. maj 1966. – 7. april 2020.

Na današnji dan prošle godine prerano nas je napustila sindikalna aktivistica naše partnerske organizacije Međunarodne federacije radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji (BWI) Jin Sook Lee.

Jin Sook je bila direktorica BWI-ovog Odbora za globalne kampanje od 2010. god. Pod njenim čvrstim i neumornim vodstvom, BWI je uspio da organizuje uspješne globalne kampanje fokusirane na prava migrantskih radnika, ravnopravnost spolova i sindikalna prava.

Njenom zaslugom osmišljena je i realizovana globalna kampanja za prava radnika na poslovima u sklopu velikih sportskih manifestacija na svjetskom nivou, kao što su svjetska prvenstva i olimpijske igre.

Njen pregovarački angažman i vještine kao i aktivnosti lobiranja za radnička prava usmjerene prema korporacijama i državnim vladama, omogućile su bolje uslove života za hiljade radnika. Jin Sook je bila iznimno vješta u izgradnji koalicija između različitih organizacija i grupa i koordinirala je veliki dio aktivnosti koje je BWI sprovodio u saradnji sa njegovim partnerima po različitim pitanjima i u brojnim kampanjama.

Jin Sook Lee bit će upamćena kao istinska šampionka borbe za radničku klasu širom svijeta.

Borba za ljudska, ženska i radnička prava: PROTESTI U CENTRU ISTANBULA ZBOG POVLAČENJA TURSKE IZ KONVENCIJE O ŽENSKIM PRAVIMA

Borba za ljudska, ženska i radnička prava: PROTESTI U CENTRU ISTANBULA ZBOG POVLAČENJA TURSKE IZ KONVENCIJE O ŽENSKIM PRAVIMA

Nakon što je Turska donijela odluku o izlasku iz sporazuma iz 2011. godine, kojim se potpisnice pozivaju da zaštite žene od nasilja, hiljade demonstranata protestovalo je u Istanbulu nakon pomenute kontroverzne odluke o povlačenju iz Istanbulske konvencije o ženskim pravima.Hiljade ljudi su demonstrirale u subotu protiv povlačenja Turske iz međunarodnog sporazuma protiv nasilja nad ženama. U Istanbulu su demonstranti zahtijevali da predsjednik Erdogan revidira odluku i ponovo pristupi Sporazumu. Demonstranti su nosili plakate sa portretima ubijenih žena. Jedna od demonstrantkinja u Istanbulu je izjavila: „Istanbulska konvencija je sredstvo za zaštitu nas žena. A sada je vlada otvorila put za još više nasilja nad ženama. I to je razlog zašto smo tu”. Mediji su javili da je manjih demonstracija bilo takođe u Ankari i Izmiru.Odluku Turske oštro je kritikovala i tamošnja opoziciona partija CHP. Zamjenica predsjednika, Gokdže Gokdžen je u vezi sa povlačenjem iz sporazuma u saopštenju između ostalog istakla da će žene u Turskoj „i dalje da budu građanke drugog reda”. Tako će biti dopušteno „njihovo ubijanje”.Zvaničnici vlade u Ankari su tim povodom dali više izjava kojima uvjeravaju da će Turska nastaviti da se bori protiv nasilja nad ženama, pri čemu, prema riječima potpredsjednika Fuata Oktaja, Turska „ne mora da imitira druge“ i da je rješenje za zaštitu prava žena u „našim običajima i tradiciji”. Nasilje nad ženama u Turskoj je veoma raširen fenomen. Prema Organizaciji „Zaustavićemo ubistva žena”, samo u prošloj godini muškarci su ubili 300 žena.Izvor: Deutsche Welle

U ESTONIJI RAZVIJEN SISTEM KORIŠTENJA ŠUMSKIH BOGATSTAVA BEZ SJEČE STABALA

U ESTONIJI RAZVIJEN SISTEM KORIŠTENJA ŠUMSKIH BOGATSTAVA BEZ SJEČE STABALA

Šume su jedno od najvažnijih prirodnih bogatstava od presudnog značaja za životnu sredinu, zdravlje čovjeka kao i značajan privredni resurs. Pri sječi kao jednom od načina iskorištavanja šuma od izuzetne je važnosti obezbijediti plansku sječu koju prate odgovarajuće aktivnosti na obnovi šumskog fonda, kako se ovo bogatstvo ne bi ugrozilo i konačnici bilo uništeno.

Međutim, da postoje i drugi načini pomoću kojih možemo iskorištavati šumska bogatstva pokazuje primjer iz Estonije u kojoj djeluje kompanija koja zarađuje na šumama, a da pritom ne vrši njihovu sječu.

Izvor: Klix.ba: “Estonska kompanija Single Earth zarađuje na šumskom bogatstvu, a da pritome ne vrši sječu stabala. Djeluje na tržištu kredita za ugljik, a čija je svrha smanjenje emisije ovog štetnog gasa. Kompanija posreduje između vlasnika šuma i drugih firmi. Da bi kompenzovale za emisiju ugljika i očuvale biodiverzitet firme plaćaju vlasnicima šumskih područja i močvara za zaštitu ovih prirodnih sredina. Na taj način Single Earth doprinosi iskorištavanju blagodati šuma, a to su apsorpcija ugljen dioksida i povećanje biodiverziteta. Time podstiče i vlasnike da štite svoja šumska područja. Estonija je među državama koje su vrlo bogate šumama. Više od polovine zemlje je prekriveno šumom. Međutim, u cijeloj Evropi dešava se velika sječa šume. U Single Earthu se nadaju da će proširiti poslovanje na cijeli svijet, a riječ je o tržištu koje bi do 2050. moglo vrijediti 500 milijardi dolara. Očekuje se da će to za posljedicu imati smanjenje deforestacije na prostoru od 10 miliona hektara svake godine, naveli su u Svjetskom ekonomskom forumu (WEF)”

RADNIČKA PRAVA I KORONAVIRUS

RADNIČKA PRAVA I KORONAVIRUS

Covid-19 nije i ne može biti izgovor za zaobilaženje prava i obaveza iz zakona o radu niti za kršenje konkretnih prava i obaveza koji su ugovoreni individualno ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom između sindikata i poslodavca. Poštivanje sklopljenih ugovora osnovno je pravno načelo, a za nepoštivanje prava iz radnog odnosa radniku je na raspolaganju sudska zaštita. Ako se ugovor o radu ili kolektivni ugovor ne može ispoštovati, obje strane moraju se dogovoriti u vezi s njegovom izmjenom ili ga jedna strana mora otkazati, pod predviđenim okolnostima i uz poštivanje određenih prava za stranu kojoj se ugovor otkazuje (npr. otkazni rok, otpremnina, ugovorna zabrana konkurencije itd.).

Zakon o radu je apstraktni okvir kojim se daje minimum općih prava i obaveza za sve radne odnose kao takve, bez obzira na to koliko se oni razlikuju i koliko se razlikuju okolnosti u kojima se oni događaju. Zbog toga je Zakon o radu dovoljno fleksibilan i prikladan da se kroz njegovo tumačenje rješavaju sve situacije u radnim odnosima, pa i one koje su do prije nekoliko mjeseci bile nezamislive, kao što je ova u kojoj smo se našli zbog pandemije COVID-a 19.

Činjenica da je poslodavcima otežano poslovanje može stvoriti potrebu da im država osigura pomoć ili prilagođene uslove poslovanja, ali to ne može biti opravdanje da poslodavci ne izvrše obaveze koje su ugovorom preuzeli prema radnicima, jer radnici ne dijele s poslodavcem rizik poslovanja. Preuzete ugovorne obaveze i Zakon o radu moraju se poštovati, ali hoće li se poslodavci i dalje kretati u okvirima Zakona, zavisi od toga koliko će radnici biti spremni braniti svoja prava. Kako je poslodavac jača strana u ugovornom odnosu, radnici koji su organizovani u sindikat nalaze se u povoljnijoj poziciji od nečlanova jer s poslodavcem onda niste jedan na jedan, nego svoje interese branite zajedno, a sindikalna organizovanost daje vam i određena posebna prava u odbrani vaših prava.

Izvor: https://radpomjeri.eu/covid-19-savjeti-za-radnike/

Rad po mjeri čovjeka

Rad po mjeri čovjeka

Odnose snaga mogu promijeniti samo organizirani radnici

Piše:
Dijana Šobota
18. septembra/rujna 2020.

U posljednje smo vrijeme navikli da političari, pa čak i poslodavci, sve češće preko usta prevaljuju riječi „solidarnost“ i „pravednost“. Bilo bi to naravno pohvalno i prijeko potrebno kad u praksi to ne bi značilo još jedno ponavljanje obećanja bez konkretnih mjera i još jedan poziv da „svi zajedno moramo solidarno podnijeti teret krize“. A znamo preko čijih leđa se to obično prelama.

Solidarnost i pravednost našle su se i u naslovu godišnjeg izvještaja Europske komisije i njenoj ekonomskoj analizi zapošljavanja i socijalnih trendova te mjera politika u Europskoj uniji, objavljenome u utorak, 15. rujna 2020., naslovljenom „Ne ostaviti nikoga na cjedilu i težiti višem: pravednost i solidarnost u europskom socijalnom tržišnom gospodarstvu“.

U Pregledu se navodi kako pandemija COVID-19 ima duboke zdravstvene, ekonomske, socijalne te učinke na zapošljavanje prijeteći napretku koji je EU ranije postigla. Ekonomski šok u svim državama članicama veći je nego u krizi 2008.-2009. godine, ekonomska proizvodnja naglo je smanjena, nezaposlenost raste, a posebno su pogođene i inače najranjivije kategorije, među kojima su i mladi.

Komisija u analizi među ostalim navodi kako odgovarajuće minimalne plaće i minimalni dohodak mogu imati blagotvoran učinak na socijalnu mobilnost Europljana; naglašava kako su mehanizmi solidarnosti poput instrumenta za privremenu potporu za ublažavanje rizika od nezaposlenosti u hitnim slučajevima (SURE) odnosno mjere skraćenog radnog vremena učinkovite u zaštiti radnih mjesta; kako se jačanje socijalne pravednosti i općenito ulaganje u ljude isplati, uključujući i otklanjanje rodno uvjetovanih razlika. Socijalna ulaganja su potrebna i u obliku prekvalifikacije i naknada za nezaposlenost u kontekstu strukturnih promjena kao što je zelena tranzicija. Komisija u izvještaju također ističe kako socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje utječu na pravednost i njezinu percepciju na radnome mjestu promicanjem pravednijih plaća, boljih uvjeta rada i inkluzivnijih tržišta rada.

Za prevladavanje krize ključno je jačanje socijalne pravednosti i ugrađivanje solidarnosti i otpornosti u sadržaj svih politika, navodi Komisija u svojoj analizi. „To zahtijeva stavljanje ljudi ispred i u središte. Kako bi se osigurala otpornost, solidarnost i kohezija, odgovor EU-a mora dati prioritet zapošljavanju, smanjiti nejednakosti i osigurati jednake mogućnosti. Učinkovita provedba Europskog stupa socijalnih prava služit će nam kao vodič“, kazao je povjerenik za radna mjesta i socijalna prava Nicolas Schmit prilikom objave analize.

Dan nakon objave Pregleda, objavila se i predsjednica Komisije, Ursula von der Layen svojim govorom o stanju Unije pred zastupnicima u Europskom parlamentu. Von der Layen je predstavila je svoju viziju Europe koja je nakon pandemije „snažnija i predvodi na putu u novu vitalnost“. U svom je govoru naglasila kako „dostojanstvo rada u našoj Uniji mora biti sveto“ ali i upozorila na istinu da se „za previše ljudi rad više ne isplati“. Kao „snažna zagovarateljica kolektivnog pregovaranja“, kako sama za sebe kaže, ponovila je obećanje kako će Komisija iznijeti zakonodavni prijedlog za pomoć državama članicama u stvaranju okvira za minimalne plaće:

„Svi moraju imati pristup minimalnim plaćama, putem kolektivnih ugovora ili na osnovi zakonskih minimalnih plaća. (…) U mnogim smo državama članicama vidjeli kako se dobro ispregovaranom minimalnom plaćom osiguravaju radna mjesta i stvara pravednost, i za radnike i za poduzeća koja svoje radnike doista cijene. Vrijeme je da se rad uz minimalnu plaću isplati.“

Predsjednica Komisije tako je – još jednom – odlično opisala problem koji Europa ima s niskim plaćama i dostojanstvom rada, ali je propustila dati jasna obećanja i rješenja za te probleme, a ta rješenja europski sindikalni pokret već godinama nudi: minimalne plaće koje ne smiju biti ispod praga siromaštva i pravo na kolektivno pregovaranje za sve.

Da bi se „svetost dostojanstva rada“ doista i ostvarila, radnici i njihovi sindikati moraju znati koji su to konkretni planovi Komisije za 76 milijuna radnika koji su sada isključeni iz kolektivnog pregovaranja i čije su plaće zbog toga niže, moraju znati što Komisija konkretno planira učiniti kako bi osigurala socijalnu zaštitu za sve, kako se kani boriti protiv prekarnog rada i provesti Europski stup socijalnih prava. To od predsjednice Komisije nismo čuli.

A hoćemo li čuti, i još važnije – hoćemo li vidjeti konkretne prijedloge Europske komisije i nacionalnih vlada, uključujući i Vlade RH, koji će napraviti stvarni pomak prema dostojanstvu rada – prema radu po mjeri čovjeka – očito neće ovisiti (samo) o dobroj volji političara (a još manje poslodavaca). Ostvarenje takvih prijedloga, i progresivnih ideja sindikata, ovisit će upravo o solidarnosti za koju Komisija kaže da je sada važnija no ikad. Ali ta solidarnost je solidarnost radnika, organiziranih u snažne sindikate koji su spremni i sposobni zalagati se za prava, pravednost i dostojanstvo rada.

Budimo realni, odnosi snaga su se promijenili: slabljenjem radničkog i sindikalnog pokreta, koji je sve više u defenzivi, poslodavci nemaju interesa sjediti za pregovaračkim stolom, jer moć – pa i vlasti – su na njihovoj strani.

Samo na primjeru podataka o korelaciji između sindikalne gustoće – dakle, broja radnika organiziranih u sindikate – i visine plaća možemo jasno vidjeti da bez snažnih sindikata nema ni rada po mjeri čovjeka. Promijeniti takve odnose snaga – a time i izboriti rad po mjeri čovjeka i istinsku pravednost – možemo samo organiziranjem radnika i jačanjem sindikata. Zajedno smo jači nije samo slogan – zajedno doista, i jedino zajedno možemo mijenjati stvari. Ima li snažnijeg argumenta i boljeg poziva na učlanjenje u sindikat?

Izvor: www.radpomjeri.eu

Milan Jevtić – Zaštita šuma u svetu i u EU

Milan Jevtić – Zaštita šuma u svetu i u EU

Prezentacija sa regionalnog seminara pod nazivom “Podizanje ekološke svesti o očuvanju prirodnih resursa za zaposlene u šumarstvu i drvnoj industriji” održanog 2.9.2020. u Beogradu u organizaciji Sindikata šumarstva i prerade drveta Srbije uz podršku Fondacije “Friedrich Ebert” na kome je učestvovala i Lejla Ćatić, predsjednica Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira BiH.