Na današnji dan prošle godine prerano nas je napustila sindikalna aktivistica naše partnerske organizacije Međunarodne federacije radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji (BWI) Jin Sook Lee.
Jin Sook je bila direktorica BWI-ovog Odbora za globalne kampanje od 2010. god. Pod njenim čvrstim i neumornim vodstvom, BWI je uspio da organizuje uspješne globalne kampanje fokusirane na prava migrantskih radnika, ravnopravnost spolova i sindikalna prava.
Njenom zaslugom osmišljena je i realizovana globalna kampanja za prava radnika na poslovima u sklopu velikih sportskih manifestacija na svjetskom nivou, kao što su svjetska prvenstva i olimpijske igre.
Njen pregovarački angažman i vještine kao i aktivnosti lobiranja za radnička prava usmjerene prema korporacijama i državnim vladama, omogućile su bolje uslove života za hiljade radnika. Jin Sook je bila iznimno vješta u izgradnji koalicija između različitih organizacija i grupa i koordinirala je veliki dio aktivnosti koje je BWI sprovodio u saradnji sa njegovim partnerima po različitim pitanjima i u brojnim kampanjama.
Jin Sook Lee bit će upamćena kao istinska šampionka borbe za radničku klasu širom svijeta.
15. marta 2021. godine federalni ministar rada i socijalne politike, u saradnji sa federalnim ministrom zdravstva, na osnovu člana 23. stav (4) Zakona o zaštiti na radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 79/20), usvojio je sljedeće pravilnike iz oblasti zaštite na radu:
Pravila o procjeni rizika,
Pravilnik o načinu, postupku i rokovima vršenja periodičnih pregleda i ispitivanja iz oblasti zaštite na radu,
Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlaštene organizacije za obavljanje stručnih poslova iz oblasti zaštite na radu i
Pravilnik o postupku skraćivanja radnog vremena na poslovima sa povećanim rizikom
Pravilnike možete pročitati na sljedećim linkovima:
U sklopu aktivnosti u sedmici nakon Međunarodnog dana šuma Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH se pridružuje apelu Međunarodne federacije radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji (BWI) upućenom članicama Foruma za šume Ujedinjenih nacija (UNFF) u kojem se iste pozivaju da usklade svoje zakone sa međunarodnim standardima o oblasti gospodarenja šumama.
BWI je ovogodišnji Međunarodni dan šuma obilježila učešćem na manifestaciji organizovanoj od strane Foruma za šume Ujedinjenih nacija (UNFF) 19. marta. Forumova manifestacija pod nazivom “Obnavljanje šuma: Put do oporavka i dobrobiti čovjeka” ima za cilj da podigne svijest o činjenici da su šume vitalni faktor za zdravlje i dobrobit ljudi i naše planete, posebno za vrijeme pandemije.
BWI je iskoristila ovu priliku za poziv državama-članicama da budu svjesne svoje odgovornosti i da usklade državne zakone, propise i prakse sa međunarodnim standardima. Pritom je istaknuto da se svi relevantni sporazumi u vezi sa šumskim bogatstvima moraju u potpunosti implementirati kako bi se obezbijedili dostojanstveni poslovi, održivo gospodarenje šumama, te zdravlje i bezbjednost radnika u šumarstvu.
Nakon što je Turska donijela odluku o izlasku iz sporazuma iz 2011. godine, kojim se potpisnice pozivaju da zaštite žene od nasilja, hiljade demonstranata protestovalo je u Istanbulu nakon pomenute kontroverzne odluke o povlačenju iz Istanbulske konvencije o ženskim pravima.Hiljade ljudi su demonstrirale u subotu protiv povlačenja Turske iz međunarodnog sporazuma protiv nasilja nad ženama. U Istanbulu su demonstranti zahtijevali da predsjednik Erdogan revidira odluku i ponovo pristupi Sporazumu. Demonstranti su nosili plakate sa portretima ubijenih žena. Jedna od demonstrantkinja u Istanbulu je izjavila: „Istanbulska konvencija je sredstvo za zaštitu nas žena. A sada je vlada otvorila put za još više nasilja nad ženama. I to je razlog zašto smo tu”. Mediji su javili da je manjih demonstracija bilo takođe u Ankari i Izmiru.Odluku Turske oštro je kritikovala i tamošnja opoziciona partija CHP. Zamjenica predsjednika, Gokdže Gokdžen je u vezi sa povlačenjem iz sporazuma u saopštenju između ostalog istakla da će žene u Turskoj „i dalje da budu građanke drugog reda”. Tako će biti dopušteno „njihovo ubijanje”.Zvaničnici vlade u Ankari su tim povodom dali više izjava kojima uvjeravaju da će Turska nastaviti da se bori protiv nasilja nad ženama, pri čemu, prema riječima potpredsjednika Fuata Oktaja, Turska „ne mora da imitira druge“ i da je rješenje za zaštitu prava žena u „našim običajima i tradiciji”. Nasilje nad ženama u Turskoj je veoma raširen fenomen. Prema Organizaciji „Zaustavićemo ubistva žena”, samo u prošloj godini muškarci su ubili 300 žena.Izvor: Deutsche Welle
Sindikalni odbor JP „ŠPD Zeničko-dobojskog kantona“ d.o.o. Zavidovići, 1. februara 2021. godine pokrenuo je kampanju „ZAJEDNO U BORBI ZA SIGURAN RAD I BOLJU PRODUKTIVNOST“.
Cilj kampanje je prikazati stvarno stanje na terenu, položaj radnika uposlenih na određeno vrijeme, izazove sa kojima se nose, te probleme sa kojima se susreću i kakve posljedice na njih ostavlja takav rad.
S druge strane, sve to utiče i na rad i poslovanje preduzeća u cjelini.
Radnici su svoja iskustva i probleme mogli navesti u anketnom listiću. Anketni listić bilo je moguće popuniti i anonimmo. Skoro svi radnici su ipak naveli svoje ime i prezime, vrlo odlučni ukazati na izazove, probleme i situacije sa kojima se nose zbog neriješenog statusa, odnosno neizvjesnosti radnog mjesta.
Od ukupno 200 radnika, popunjeni anketni listić dostavilo je 142 radnika iz svih PJ preduzeća i to: PJ Šumarija Olovo, PJ Šumarija Vareš, PJ Šumarije Zenica, PJ Šumarija Kakanj, PJ Šumarija Zavidovići, PJ Šumarija Visoko, Rasadnik Žepće, PJ Šumarija Tešanj i Direkcija JP „ŠPD ZDK“. Na osnovu navoda iz anketnih listića iznosimo sljedeće:
Radni odnos na određeno vrijeme, od 3 do 10 godina, ima 121 radnik;
Radni odnos na određeno vrijeme, duži od 10 godina, ima 11 radnika;
Radni odnos na određeno, kraći od 3 godine, ima 10 radnika;
U anketnim listićima radnici su iznijeli vlastita iskustva i probleme sa kojma se susreću s obzirom na dugogodišnji neriješeni status i to:
Nemogućnost osnivanja porodice, kao i proširenja iste,
Nemogućnost rješavanja stambenog pitanja,
Nemogućnost dizanja kredita,
Nemogućnost dizanja kredita po povoljnim kamatnim stopama,
Nemogućnost da do svoje 35 godine života iskoristi „povlastice“ koje banke nude kroz programe i akcije za mlade u rješavanju stambenog pitanja,
Porodični problemi zbog neizvjesne egzistencije,
Nemogućnost planiranja budućnosti,
Život od danas do sutra, zbog ugovora na kratak vremenski period,
Odlazak na more, planinu – pusti snovi,
Psihofizički problemi zbog stalnih pritisaka,
„10 godina života u strahu“,
Razmišljanje o napuštanju zemlje,
Ponižavajuća praksa prema radnicima na određeno,
Radnik drugog reda, koji bukvalno “umire” na svaku informaciju i dezinformaciju o bilo kakvim problemima u preduzeću, jer smo mi ti koji su okarakterisani kao višak i teret,
Neravnopravnost na radnom mjestu, od sredstava rada do kategorizacije odjela,
Netrpeljivost između radnika na određeno i na neodređeno; često dolazi do svađa, a za očekivati i do fizičkih obračuna, jer su živci na izmaku,
Proživljavanje trauma pred svaki istek ugovora i potpisivanje novih ugovora,
Koliko besanih noći u iščekivanju rezultata konkursa,
Bespotrebna frustrirajuća testiranja, kao i način prijema radnika,
Troškovi konkursne procedure, stalna ljekarska uvjerenja radnicima na određeno,
Zbog čega sam studirao i završio fakultet? Ispituje me neko sa sumnjivom diplomom i pet godina manje radnog staža,
Radimo na odgovornim radnim mjestima više godina, a odnos prema tebi kao prema početniku,
Zašto preduzeće ne angažuje profesore sa fakulteta i zašto se testiranja ne snimaju? Jer su rezultati testiranja namješteni, unaprijed dogovoreni i režirani za podobne.
Radnik na određeno ne smije se povrijediti, niti razboljeti, jer je upitno da li bi dobio novo produženje ugovora,
„Radnici sa više godina na određeno su potpisali preko 60 ugovora na određeno (Poslati upit na sve adrese od inspekcije rada do …………………………. sa pitanjem: Da li se može potpisati 60 uzastopnih ugovora sa jednim licem?)“
„Radim preko 8 godina, a na prekidima sam proveo 18 mjeseci. Kada ovim tempom sakupiti radni staž?“,
„Mi proizvodni radnici smo došli do zaključka da, ukoliko se nastavi ova praksa „igra živaca“ sa nama, velika većina nas je prinuđena potražiti sigurniju i zdraviju radnu sredinu“,
„Dobivao sam ugovore na 15 dana, na 1 mjesec, a najduže na 6 mjeseci. I tako 8 godina.“;
Sistematizovana radna mjesta upražnjena
„Otac mi je dao život za ovu zemlju, pa ukoliko bi dobio valjan ugovor, želio bih da živim i radim u zemlji za koju je moj otac dao život.“
„Sa ovoliko godina staža na određeno mi zaslužujemo stalne ugovore“. “Čovjek se ogleda u nesreći drugog čovjeka.“ I.B.
„Demobilisani sam borac. Ode mi unutrica, pijem leksilijum, ubi me nepravda.“,
Porodične svađe koje u konačnici dovode do razdora u porodici, a na kraju i razvoda brakova
Slučaj radnika H.M. (suicid), koji više nije mogao trpiti nepravdu i neizvjesnost!
Javna preduzeća bi trebala biti primjer u svakom pogledu, pa tako i po pitanju sigurnosti radnog odnosa. Nažalost su javna preduzeća postala generator krize u angažovanju i statusu radnika i time sigurno doprinose teškim posljedicama i slabom poslovanju. U oblasti šumarstva, gdje postoje jasni planovi šta treba raditi i koji profil radnika treba angažovati, angažovanje radnika je postala čista dnevna politika. Sramota!
Na osnovu ovih podataka Sindikat zaključuje da se pokrenuta kampanja treba intezivno nastaviti u smjeru rješavanja dijela problema zbog kojih preduzeće ne funkcioniše onako kako bi trebalo, s obzirom na djelatnost i resurse s kojim upravljamo. U tome pravcu.
Anketni listići se nalaze u arhivi Sindikata i moguće je predstaviti potpuna iskustva svakog od 142 radnika koji su iznijeli svoje stanje i iskustva kao radnici uposleni u JP „ŠPD ZDK“ na određeno vrijeme i to u trajanju od po više godina.
bog trovanja ugljen monoksidom iz bojlera, u Zagrebu je preminula jedna, a povrijeđeno još šest osoba. Riječ je o državljanima BiH koji su u Hrvatsku došli na privremeni rad. Radnici su unajmili kuću u kojoj su isto veče doživjeli nesreću.
Ispred kuće u Resniku sinoć su policajci, vatrogasci i osoblje hitne pomoći pomagali sedmorici radnika iz BiH otrovanih plinom u unajmljenoj kući.
Susjedi su uvjereni da je do ove nesreće došlo zbog lošeg održavanja kuće i nedostatka ulaganja. Mišljenja su da ljudi ne posvećuju pažnju servisiranju i čišćenju. Dok vlasnik kuće tvrdi da je uzrok nemarnost nadležnog majstora za održavanje bojlera.
Povrijeđeni radnici noći prevezeni su u tri zagrebačke bolnice gdje im je pružena pomoć. Pedesetsedmogodišnjak, koji je bio i najstariji među njima, preminuo je od trovanja plinom. Neki od radnika mlađe dobi, već su se i oporavili.
Ovaj događaj upozorenje je svima koji imaju plinske instalacije za grijanje. Tragedija u Resniku mogla je biti i puno veća jer da su radnici iz BiH zaspali uz plin, do jutra bi svi preminuli.
